Koje vrste DNS zapisa postoje?
Kišno nedjeljno popodne, kombinacija znatiželje i dosade ili sinoćnja poruka od šefa da “samo” preusmjerite web na IP 123.123.123.20 jer su developeri završili novi web. Prije ili kasnije otvorit ćete DNS editor. Generalno ulogu DNS-a sada već razumijete: DNS je kao adresar koji govori gdje je što neke domene. No, što su sada svi ovi zapisi? A, AAAA, CNAME, MX, TXT? I što je ovaj TTL koji se svugdje spominje? U ovom članku nastojat ćemo Vam kroz što jednostavniji jezik i kroz primjere objasniti koje vrste DNS zapisa postoje i kada ćete koristiti koji. Nećemo ići u detalje kako točno editirati DNS zapise jer to ovisi naravno o tome kakvo sučelje koristite (cPanel, SolidCP, Plesk, Cloudflare, freedns.hr ili nešto potpuno drugačije). Ako ste naš klijent, svakako predlažemo da pogledate našu bazu znanja.
Struktura zapisa
Kroz ovaj članak ćete primijetiti da ima svakakvih zapisa no generalno im je ”kostur” uvijek isti. Točan naziv svake stavke može varirati o DNS editoru, no čim razumijete strukturu samih zapisa znat ćete prepoznati što je što.
Vodeći se primjerima iz cPanela (slike u nastavku), prvo imate Name ili pojednostavljeno “na koga se ovaj cijeli zapis zapravo odnosi, o kome pričamo?”, zatim slijedi TTL o kojemu ćemo malo popričati u sljedećem odlomku, Type koji je zapravo tip zapisa o kojima govorimo u ovom članku (tu definirate je li A, CNAME ili nešto treće), te Record koji govori “di to vodi” ili “što ovaj zapis sadrži”.
Što je taj TTL?
Primijetit ćete da svaki zapis/redak, bez obzira kako se zvao i izgledao, ima jedno polje gdje se najčešće javlja broj 300 ili 14400. Provjerom tog retka možete primijetiti da se javlja pod stupcem TTL.
TTL je skraćeno za “time-to-live” te je dio DNS zapisa koji govori koliko taj zapis vrijedi. Ta vrijednost je definirana u sekundama tako da 300 znači 5 minuta, 3600 znači 1 sat a 14400 znači 4 sata. Nakon što to vrijeme istekne, Vaše računalo će pri posjetu ponovno provjeriti stanje zapisa. Tehnički možete upisati što želite no generalno se koriste i najčešće ćete se susresti s TTL-om od 300, 3600 ili 14400.
Primjer: web developeri rade novi web i mogao bi biti gotov ovih dana, novi web je na nekom novom serveru i već su Vam najavili da ćete u nekom trenutku trebati ažurirati A zapis kada Vam jave (više o A zapisima malo kasnije).
Ako ostavite TTL na 14400, kada Vam jave da ažurirate IP adresu web servera u DNS-u i ažurirate zapis, trebat ćete pričekati 4 sata da se svima web krene otvarati s novog servera. Isto tako, ako nešto na novom serveru ipak ne radi pa Vam jave da vratite stari IP, da bi se opet otvaralo sa starog servera ćete opet čekati oko 4 sata.
Savjet za ažuriranje TTL-a
Naš savjet je da kada imate ovakve radove koji iziskuju promjene u DNS-u, da unaprijed TTL ažurirate na 300. TTL od 300 će postati aktivan tek kada stari TTL istekne, stoga je takvu promjenu potrebno napraviti prije. Ako je sada TTL od 14400, ažurirate na 300 i pričekate tih 4 sata, tek od onda vrijedi TTL od 5 minuta te će se tek tada sve buduće izmjene ažurirati kroz 5 minuta. Ovim načinom, kada dođe vrijeme i napravite potrebnu promjenu, ista će se propagirati kroz 5 minuta. Kada je sve gotovo i utvrdite da se ponaša kako ste očekivali i nema potrebe za “vraćanje na staro”, vratite TTL na 14400.
“A” zapis i “AAAA” zapis
A zapis (“address”) sadrži IP (IPv4) adresu domene to jest govori s kojeg IPa servera se ona otvara. A zapis ne može biti tekst ili neka druga domena/poddomena. On je isključivo IPv4 adresa i što god drugo stavite dobit ćete grešku. Nije nužno vezan samo za domenu, možete putem DNS-a kreirati i poddomenu pa joj A zapisom definirati da ona koristi drugi server.
Na slici ispod možemo vidjeti da imamo A zapis plus.domains s TTL-om od 4 sata koji vodi na IP servera koji glasi 178.218.173.20.
Primjer: na nekom novom serveru radite novi web i želite da bude online da možete prezentirati kolegama/šefovima. Glavnu domenu ne želite još dirati.
Možete kreirati poddomenu to jest DNS zapis dev.plus.domains, ako ne očekujete da ćete mijenjati development server TTL stavite 14400 (4 sata). Pod Type ćete staviti A jer želite tu poddomenu usmjeriti na specifičan IP servera. I za zadnji korak Record je sama IP adresa tog novog development servera.
AAAA zapis ima istu ulogu kao i A zapis, razlika je što A zapis vrijedi samo za IPv4 adresu, dok AAAA vrijedi samo za IPv6 adresu.
“CNAME” zapis
CNAME zapis (“canonical name”) je zapis koji ne vodi direktno na IP adresu nekog servera već na neku drugu domenu ili poddomenu. Za primjer, ako imate više domena ili krenete proučavati tuđe, primijetit ćete da je www.neka-domena.hr gotovo uvijek CNAME (alias) na neka-domena.hr.
Ovaj zapis govori da se www.plus.domains otvara sa istog servera kao i plus.domains to jest da je www.plus.domains alias od plus.domains. Pod pretpostavkom da A zapis plus.domains vodi na IP adresu servera 178.218.173.20 slijed upita bi bio slijedeći:
www.plus.domains -> plus.domains -> IP 178.218.173.20
Valja napomenuti da root/glavna domena ne može biti CNAME zapis. Slijedeći primjer s domenom plus.domains to znači da plus.domains ne može biti CNAME.
Primjer: nastavimo s primjerom gdje mijenjamo web server. A zapis ste već ažurirali. Pošto se CNAME zapis www.plus.domains referira na plus.domains, njega sada ne morate ažurirati jer on sam kao takav ne sadrži informaciju o IPu, tu informaciju ima plus.domains A zapis na kojeg se naš www.plus.domains referira.
“MX” zapis
MX zapis (“mail exchange”) je DNS zapis koji govori koji server ili koje servere domena koristi za mailove. Mail server može ali ne mora biti isti kao i web server. Kao i CNAME zapis, mora voditi na poddomenu ili domenu, ne na IP adresu direktno. MX zapis pored standardnih stavki ima posebnu pod nazivom Priority. Što je manji broj, to je prioritet tog mailservera veći (više o tome u drugom primjeru).
U primjeru iz zapisa ispod možemo vidjeti da domena plus.domains za mailserver koristi mail.plus.domains zapis. Provjerom zapisa mail.plus.domains možemo vidjeti da je on A zapis koji vodi na IP servera koji se koristi. Znači u ovom primjeru, domena plus.domains za mailservere koristi isti server kao i za web.
Ako bismo htjeli promijeniti IP adresu na drugu ali da sam MX zapis ostane mail.plus.domains, ažurirat ćemo A zapis mail.plus.domains. Ako nam novi mail hosting provider javi da podesimo MX zapis novi.mailhost.com, ažurirat ćemo sam MX zapis na: novi.mailhost.com. Kao i prije, preporučujemo spuštanje TTLa na 300 i čekanje isteka starog TTLa prije ažuriranja MX zapisa ili u prvom slučaju zapisa mail.plus.domains.
Što kada imate više MX zapisa?
Postoje situacije kada ćete imati više MX zapisa, npr. ako mailove koirstite preko Googlea. U ovakvim slučajevima dolazi do izražaja Priority. Kako smo naveli prije, što je brojka pod Priority manja taj zapis/server ima veći prioritet nad ostalima.
Gledajući zapise ispod, server će prvo nastojati isporučiti mail preko ASPMX.L.GOOGLE.COM jer ima najniži broj to jest 1. Ukoliko isporuka nije moguća, prelazi se na sljedeći zapis. Pošto postoje dva zapisa sa prioritetom od 10 i još dva od 5, prvo će se probati opet na one s prioritetom od 5. Ako ne prolazi niti preko njih, prelazi se na ove s 10.
Kao što je vidljivo iz istog primjera, više zapisa može imati isti prioritet. To omogućava pružatelju mail hosting usluga da balansira promet između više servera. U ovakvim slučajevima, informaciju koji prioritet podesiti za koji zapis ćete dobiti od pružatelja mail hosting usluga.
“TXT” zapis
TXT zapis (“text”) je doslovno to: tekst. Koristi se u svakakve svrhe, od SPF, DKIM i drugih zapisa koji sudjeluju u sprječavanju email spoofinga do validacije vlasništva domena. Unosi se na domenu ili poddomenu na kojoj želite da se zapis javlja.
Pošto se radi o tekstu te ne može negativno utjecati na rad domene, ako niste još imali priliku raditi sa DNS-om, TXT zapisi su odlična prilika za testiranje.
Zapis:
Odaziv:
OSTALI ZAPISI
Postoji još mnogo tipova zapisa kojih se nismo dotakli u ovom članku kao npr. SOA, PTR, SRV i mnogi drugi no kao krajnji korisnik za početak većinu nećete imati potrebe ažurirati ili kreirati.
